Ženske violine i muški tamburaši

Gledam njih dvojicu kak im se jeziki vleču površinom bazena. – Baš je dobro potamnila ova ženska – konstatira jedan, a drugi se složi iste sekunde pa u znak potvrde još celu minutu u transu klima glavom gore dole. Pogledi im izbezumljeni, upereni u istom smjeru. – Zbilja joj se dobro lovi boja – jedva prozbori mili. Tak su on i kum uglavnom proveli subotu na bazenima slineći za tetama kakve kroz godinu gledaju samo na ekranima, a sad su pred njima šetali živi primjerci dimenzija 90/60/90. Ženske violine, iz prve ruke, nekarambolirane kak njihovi zakonski komadi. Zanimljivo da se boja po njihovim zapažanjima dobro primala samo komadima od cirka 25 let starosti, ni jedna od 35 i više po njihovom nije imala baš taj pravi faktor. Pa kad su oni bili tak aktivni i kritični, odlučimo ja i kuma provjeriti dal je kod muškog roda količina vitamina D proporcionalna godinama starosti. Na prvu je zgledalo da se i ne splati za nečim baš posebno vrat istezati. Jen čas samo, dok se nije pojavila grupica od četri momka koji su oduzeli dah kompletnom ženskom rodu koji je njihovom pojavom u sve većem broju počel hrliti k bazenu.

Dečki su se, jasno je na prvu, celu zimu trudili i tjelesa tesali do zadnjeg detalja. Dvojici je to savršeno uspelo, dok su dvojica ipak prećerala pa sad, iako toga nisu ni svjesni, izgledaju onak kak biki koji se teraju. Tolko su se napumpali da ni ruke v žep nemru metnuti već stoje širom pa ih već vidim v goričkim redima kak teraju čvorke. Vratovi napeti, a i nozdrve im se lagano šire, samo fali da zabrcaju nogicom i navale na pojavu crvene krpice. Trbusi uvučeni pa ne znaš jel uopće moru pisnuti da ne polete onak na naglo kak iznenada spušteni rođendanski baloni. Ovu drugu dvojicu lepo je videti, zbilja su dobro pocrneli, zaključimo. Iz muškog ugla odma stiže prigovor da ovi primjerci nemaju ni 15 i da bi za njih v reštu gulile. Je, da, moš mislit. – Ali i da nemaju, imamo mi svaka po 35 pa bi se vaga taman ujednačila – branimo mi ove mlađahne napuhance koji su ruku na srce, lepi samo za gledati. Primjerci su to doma za vitrinu. Za čuvanje pod staklenim zvonom i škicati dok ti je svega dost, naprimer dok odbrojavaš dane do godišnjeg odmora.

A mi smo evo danas odbrojali sve. Idemo na dva tjedna zasluženog urlauba. Vi koji ste se vrnuli lagano se ufuravajte i uživajte u polupraznim uredskim prostorima. Mi koji idemo, sad smo van sebe i u niskom startu, a vi koji brojite budite još malo strpljivi. Uživali bute dok se bumo svi mi već kupali u znoju na svojim radnim mestima.

Hrmbaš 50 tjedni da bi ta dva provel puneći baterije za ostatak godine. I tak ti život u veselju prođe J …zato se evo odjavljujem. Otpuštam kočnice i mozak puštam na pašu jer… ne valja život preozbiljno shvaćati. I tak na koncu niko z njega ne zide živ. Čitamo se za dva tjedna. Mislite na ekipu Glasa dok luftamo i sunčamo guze.