Imena luda nalaze se svuda

Odluka koju je poželjno donijeti tijekom devet mjeseci trajanja trudnoće je kak bu se to čudo koje dolazi na ovaj svet zvalo. Neke mame još od malih nogu čuvaju ime za svoje buduće potomke, a neke ni kad se rodi, nemaju ideju kak ga nazvati. Tradicionalno, originalno, po baki ili dedi, kratko, dugačko, kombinacija dva imena, starinsko ili moderno?!?
– Kad bi bila curica onda Aide, a za dečka Odie – izlažem supružniku svoju zamisao o odabiru imena za novi izdanak na obiteljskom stablu koji stiže u rujnu. Gleda me zbunjeno. Čitam mu misli: ona je definitivno pukla od tolkog buljenja u španjolske sapunice pa bi sad takve bedastoće prenesla s malih ekrana i na koprivničke ulice i trgove.
– Ali mili, daj da ti objasnim do kraja – u tom me trenu prekida zvonjava telefona, dogovaramo sladač i izlazimo. Objašnjenje ostavljam za kasnije.
S obzirom da je doktorkin aparat pokazal da bu prda dobila bracu, ovih smo dana na velikim mukama. U rezervi smo imali žensko ime, a o muškom, budući se nismo mogli ni u početku dogovoriti, sve do sad nismo ozbiljnije razmišljali.
Nakon službene potvrde, ja i mili, u večernjim satima sjedamo za komp. Dobri stari Google bu nam sigurno nekaj pametno savjetoval. Na list papira ispisali smo nekolko imena, no ni od jednog ne padamo u nesvest.
U nedelju se, igrom slučaja, nađemo na groblju. Ko bog, mislim si. Ak tu ne bumo inspirirani, onda ne znam kak bumo drukčije rešili problem. Krećemo. Nakon prvog reda spomenika gdi su se izredali Ivan, Franjo, Stjepan i Josip u drugom redu isto. Osim kaj se niz tu i tam preseče s kakvim Martinom. Nevjerojatno. Nula bodova.
Informiram se ponovo na internetu. U nas su, navode u nekom tekstu, trenutačno popularna kratka imena poput Tin, Roko ili Vito. Prvo mjesto među najpopularnijim imenima koje već osam godina “caruje na tronu” je Luka. Znači nikaj od ovih jer velika je vjerojatnost da kad ga zazovem k meni dotrči barem još dvoje, troje njih, kaj je zbilja preveć.
Ime koje odaberem, vrlo vjerojatno, mali bu nosil celi život iako u vlastitoj familiji imam primjera nezadovoljnih, a neki su čak poduzeli i ekstremne mjere i čim su prešli prag punoljetnosti promijenili vlastito ime.
Ime je i prvi dar djetetu, zato neka bude posebno i odabrano s ljubavlju, stoji među brojnim savjetima na netu. Pa tak među ostalim vele nek obratim pozornost stari li ime dostojanstveno, jer ime koje odgovara malom djetetu možda ne odgovara osobi u zrelim godinama. Valja pripaziti na nadimke i izvedenice imena djeteta da ne postanu predmet ismijavanja. Onda pak treba obratiti pozornost da djetetovo ime na ostalim jezicima ne znači nikaj podrugljivo. Ma mislim, kak je moguće to sve proveriti i uskladiti!?!?…Da ime bude napisano u skladu s hrvatskim pravopisom, a ne da se npr. Kristijano nazove Christiano. Misliti treba i o tome kak glasi vokativ imena jer je to oblik kojim se najčešće dijete doziva. Na kraju svega, suma sumarum, vele nek zanemarimo sva pravila jer mjesta za neobična i jedinstvena imena uvijek ima. I sad ti budi pametan.
Muž, inače krvnom slikom polovični Dalmatinac, a od malih nogu zadrti tovar i hajdukovac, mašta da bu se sin zval Duje, Šime, Frane ili nekaj na tu foru…a ja, ko zadrta konzervativna Podravka o tome neću ni čuti. Ne mislim usred ravne Podravine gubiti glasnice nasred trga izvikujuć neko od takvih, južnih imena egzotičnih za našu sredinu. Za to si bu moral najti ženu Dalmatinku.
Moj internet savjetnik otkriva mi da su neke dečece mama i tata prošle godine usrećili imenima Inar, Lun Val, Petar Dudu, Taras, Clinton, Tuna, Ziggy, Gušte, ali bez „r“. Ti već sad odbrojavaju do 18 kad steknu pravo glasa. Zahtjev je već spreman.
No, da se vratimo mi na naš izlazak. Sednem na sladoled k Zilfiju i samo kaj je konobarica donesla kaj smo naručili, prda odluči zbrisati od stola i prošetati nekoliko desetaka krugova oko gradske fontane. Supružnik biva prvi potjeran za njom jer, bože mene, trudnica valjda mora zadovoljiti svoju momentalnu želju za slatkim. I tak ja fino sedim i uživam u kuglicama nutele i jagode s pogledom na moj dvojac koji se već neko vreme naterava s bezuspješnim suprugovim pokušajem da prdu usmjeri k našem stolu gdi se sladoled topi kap po kap.
– Ajde, idemo. No daj, ajde. Odi. Sladoled se topi. Ajde. Odi. No, daj. Ajde. Odi – i tak to traje i traje. Aide i Odie, odzvanjaju gradskim trgom. Napokon su se nakon deset minuta dogovorili da bi mogli na brzinu skoknut do stola i posrkat kaj je ostalo u čašama.
– I? Kaj veliš na Aide i Ody – pa ipak sam ja jedna praktična žena.
– Hm, imaš praf, nije loše, al nismo ni na glavnom madridskom trgu – vraća udarac.
I opet smo na početku. Ima još do rujna, bumo valjda nekaj smislili.