Cecek v glavu

Sjedim na kavi s frendicom
mojih, pozamašnijih mjera. Znamo se već sto godina, od samog puberteta, kad smo
i jedna i druga vodile bitku s poprsjem koje je iznenada, gotovo prek noći,
poprimilo poveće dimenzije. S godinama smo jedna drugu uvjeravale kak budu te
dvije izrasline, osim iskrivljavanju kičme, morale nečem poslužiti. I zbilja se
pokazalo da su se isplatile tegliti svih ovih godina. Mene su služile punih 13
mjeseci dok nisam odlučila da mi se više ne glumi muzaru i da je vrijeme da
dijete spozna radost uspavljivanja bočicom.

Frendica je friška mama, ni
puna 4 mjeseca. Pijemo kavu, a ja glumim rame za plakanje.

– Nemrem verovati kak je
okolina puna podrške kad se radi o dojenju – jada mi se i prepričava zgodu jednu
za drugom. Iako sama nisam imala previše negativnih iskustava, njenu sam priču
već nekoliko puta čula.

Jedni je s nevjericom gledaju
dok sad već bez ikakvog srama otkpčava majicu i prislanja malu na hranjenje. Drugi
je, malo slobodniji, onak ko fol u dobroj namjeri pitaju do kad misli tak. S
obzirom da su pojedini vršnjaci njene dekličke već u dobi od 4 meseca žvakali
jabuke, a oni napredniji se na uskršnje jutro naklopali šunke, a i hren im je
već dobro zamirisal, vreme je da se i ona prestane glupirati i detetu napokon
da nekaj pošteno jesti.

– Preguravo je to dete i
trebala bi već jenput prejti na „biberon“, a svoje „hranilice“ nek pospremi za
neka druga, bolja vremena, tati za igranje J – Savjetuju je.

I tak se moja frendica
obeshrabruje svakodnevno, a ja joj tupim nek ne odustaje. Mala je sasvim
normalno dete, spi od 22 do 5-6 ujutro i da je gladna to sigurno ne bi bilo
tak. Sve svoje fiziološke potrebe obavlja u zadovoljavajućim količinama, kaj
joj isto govori da je beba ok. A na kraju, treba bit i praktičan. Ko bi se lud
dizal u noći, prohukaval il podgrijaval vodu, pral bočice, mućkal i ko zna kaj
sve još kad je najjednostavnije dok beba zakmeči prebacit ju k sebi i utažit
joj glad i žeđ.

Tiješim je i pričom druge
frendice koja već gotovo dvije i pol godine bez pardona djetetu udovoljava
želju za sisanjem u svako doba dana i noći. I nek, nemam nikaj protiv njenog
izbora. Niti okrećem glavu u parku kad ih pri činu hranjenja zateknem u
gradskom parku.

Iznenadil me neki dan članak na
netu. Kaže: američki stručnjaci tvrde kako su našli metodu koja bi godišnje
mogla spasiti živote 900 beba i uštedjeti doslovno milijarde dolara
friško reformiranom američkom zdravstvenom sustavu. Alat za to je osigurala
majka priroda, a sve što treba jest uvjeriti 90 posto američkih majki da
svoje bebe tijekom prvih šest mjeseci života hrane – svojim mlijekom.

Ehhhh…i ti Ameri otkrivaju
toplu vodu, pa znale smo ja i frendica još prije puuuuno godina da nisu te
dvije izrasline tu bezveze. Nazovem frendicu istog časa i iz sveg joj glasa
zaurlam onu Stavrosovu DA MI JE STO AMERIKA!!!